Donald Trump vs. Kamala Harris
S analitičarom i komentatorom HRT-ove emisije “Peti dan” pretresli smo sve marketinške i PR trikove dvoje predsjedničkih kandidata.
Prvo je Donald Trump nazvao Kamalu Harris “poremećenom”. Onda je ona njega nazvala “nestabilnim” i “opsjednutim osvetom”. On joj je uzvratio da je “slaba”, “glupa kao kamen” i “lijena”. Onda mu je ona štreberski odgovorila da je za vrijeme studija radila u McDonald‘su. Onda se Trump pojavio u McDonald‘su u Philadelphiji, obukao pregaču i tamo pekao pomfrit ulizujući se radničkoj klasi. Onda se Kamala probala ulizati mladima pa se pojavila u računalnoj igri Fortnite. Onda je Trump, radeći isto, otišao na podcast kod Joea Rogana.
Ukratko, to su američki izbori. Uvrede, udarci ispod pojasa, šoubiz-cirkus, režirani marketinški trikovi i difamacijske kampanje koje bi se u finoj Europi smatrale vulgarnima i neukusnima preko svake granice. Međutim, da je to sve pogrešan pogled na američke izbore, misli Aleksandar Musić, politolog, politički analitičar i konzultant. Kaže on da smo “često zavedeni nabrijanošću, i šoubiz-momentima kampanje, ali ti momenti neće odlučiti izbore”.
– Pravo je pitanje što u predsjedničkim kandidatima vidi radnik iz Pennsylvanije – ilustrira Musić.
S komentatorom HRT-ove emisije “Peti dan” i komunikacijskim savjetnikom pretresli smo sve marketinške i PR trikove dvoje predsjedničkih kandidata, republikanca Donalda Trumpa i demokratkinje Kamale Harris. Zanimalo nas je kako se Trump i Harris trenutno drže u kampanjama, koje poruke odašilju, na koje biračke grupe računaju i koje taktike primjenjuju u osvajanju birača.
* Da krenemo od najzanimljivijeg. Prije dva tjedna, eto Trumpa u McDonald‘su, okreće hamburgere i peče pomfrit. Može li bivši predsjednik time osvojiti simpatije “američke radničke klase” i diskreditirati Harris koja bi tu skupinu, tobože, trebala predstavljati?
Trump je to odigrao iz dva razloga. Prvo, da pojača proradničku retoriku u jednoj od ključnih saveznih država, Pennsylvaniji, i drugo, kako bi pecnuo Harris zbog njezine upitne tvrdnje da je svojedobno radila u McDonald‘su. No, ne mogu svi sve. Ovo što je Trump odigrao sa suprotne bi strane mogao odigrati Obama, ne i, recimo, zalizani Gavin Newsom, ili s republikanske neprirodni Ted Cruz, pa i pomalo nezgrapni Ron DeSantis.
* Ali, nije li smiješno da se Trump, čovjek koji je oduvijek dio američkih poslovnih elita, sada želi prikazati kao zaštitnik radnika, malog čovjeka i antielitist?
On je definitivno pripadnik najuže američke ekonomske elite, i to one koja je profitirala od politika koju danas kritizira. Ali, on nikad nije negirao da je dio elita to barem nastojao malo ublažiti, naprotiv! Predstavlja se i sada biračima kao pripadnik ekonomske elite koja ide u frontalni napad na političku elitu. Ta vrsta bezobrazluka vjerojatno ga je lansirala u poziciju u kojoj je sada, a količina bijesa i kritike kojoj je bio izložen od upravo te političke elite, znači demokratske i donedavno i republikanske, ojačala ga je.
* Paradoksalno…
Sigurno. Ali, izmotavanje i ulizivanje davno bi ga politički pokopalo. Gledano sa strane, to može izgledati nevjerojatno, ali to je američka politika. Ili – da si ne lažemo – to je politika.
* Koje su ključne poruke Trumpove kampanje i koliko ih uspješno komunicira?
Trump ima malo usredotočeniju i discipliniraniju kampanju nego prije, čak i do određene mjere tradicionalnu republikansku. Stavlja naglasak na teme gospodarstva, inflacije i imigracije, naglašava svoje vanjskopolitičke i gospodarske uspjehe iz mandata, koje mu široko biračko tijelo i priznaje. A onda to kontrastira s erom inflacije u vrijeme Bidena i Harris, padom životnog standarda i kaosom u svijetu.
* Ali, ne libi se osobnih napada. Kamalu Harris je nazvao ‘poremećenom‘, ‘glupom kao kamen‘…
Da, oštro napada Kamalu Harris poimence, ali osjetno, osjetno manje antagonizira pojedine društvene skupine kao takve.
* S druge strane, Harris kao da ne uspijeva izaći iz potrošene retorike ‘Trump je prijetnja demokraciji‘.
Iskreno, nije mi jasno što želi postići tim ‘argumentum ad Hitlerum‘. Harris stavlja naglasak na pitanja ‘prijetnje demokraciji‘, kao i ‘6. siječnja‘ (napad na Capitol nakon što je Trump izgubio izbore, op. a), no to nije polučilo očekivani učinak. Kako stvari stoje, osim kao hommage fiksaciji medijsko-političkih elita, ‘prijetnja demokraciji‘ kao izborna tema i moralna ucjena – na terenu rijetko koga zanima.
* Znači, promašila je predizbornu taktiku…
Pa Joe Biden je Trumpa 2020. pobijedio uvjerljivije komuniciranom ekonomskom računicom među bijelim radništvom, a ne pitanjima simpatičnosti i nesimpatičnosti, i sigurno ne širenjem moralne panike. Harris se pokušava prikazati kao ‘kandidat promjene‘, kao ‘povratak na normalno‘, ali problem je što značajan dio biračkog tijela ne zna tko je ona zapravo i što predstavlja – poduzima nagle i snažne zaokrete u svojim stavovima. Zato se čini da je u proteklih mjesec dana Trump dobio određeni momentum.
* Harris je u težoj poziciji: ubačena je naglo u predsjedničku utrku, mora ponuditi nešto novo, a istovremeno braniti neobranjivo, Bidenov mandat (koji je ustvari i njezin).
Da, Harris je objektivno teže, ali ni život ni politika nisu fer. Ona ima podršku medijskog mainstreama, ali startne su im pozicije kudikamo različite. Trumpov stožer je uspio nametnuti teme imigracije i gospodarstva kao ključne i stječe se dojam da Harris tu stalno, htjela – ne htjela, brani Bidenov i svoj minuli potpredsjednički mandat. Stanje na granicama uistinu jest otvorena rana Demokratske stranke, a i u pitanjima gospodarstva prevladava percepcija da bi trebalo biti bolje. Ekonomske brojke SAD-a nisu loše, ali godine inflacije i osjetno veće rate hipotekarnih kredita nego za Trumpova mandata čine svoje, i to tamo gdje je to jedino bitno – u umovima i srcima birača.
* Harris bi vjerojatno mogla profitirati na važnim društvenim pitanjima, recimo pravu na abortus, posebno nakon poništavanja odluke Roe vs. Wade?
Da, ako bismo izbore tematski podijelili, onda se oni vode na tri ključne i biračima najvažnije teme – imigracija, ekonomija/inflacija i abortus. Trump ima jasnu prednost u prve dvije, Harris u trećoj.
Harris je usredotočena na fakultetski obrazovane bijelce iz predgrađa, gdje će joj vjerojatno sada dati rekordnu potporu. Posebno je tu bitno pitanje abortusa koje, nakon poništavanja odluke Roe vs. Wade, snažno gura žensku i visokoobrazovanu populaciju prema Demokratskoj stranci. Harris to ide u prilog, ali i Trump je to prepoznao, pa sada vidimo da zauzima umjerenije pozicije kad je riječ o abortusu (koje bi donedavno bile neprihvatljive konzervativnom dijelu biračkog tijela), ali i nastoji umrtviti tu temu.
* Ili je Trump napokon shvatio da su se Amerikanci zasitili njegova divljanja i vulgarnosti…
Neki jesu, drugi nisu. U svojem pogledu na američku politiku često smo zavedeni tom nabrijanošću, ali pravo je pitanje što su prosječnom Amerikancu ključni faktori za donošenje te odluke. Je li to smirenost ili divljanje ili ipak kako će se pojedine politike kandidata odraziti na njegovu plaću, otplatu hipoteke i školovanje djece? Mislim da tu treba tražiti odgovore, a ne u nečijem psihološkom smijehu, narančastoj boji kože ili stavovima kauboja iz Dallasa ili feministkinje iz New Yorka.
* Harris, dakle, cilja na bijele obrazovane žene kao svoje potencijalne birače, a Trump? Dojam je da se smirio, da pokušava zagrabiti široko i manje se kladi na svoju uobičajenu MAGA ekipu, Pizzagate fanatike i sljedbu QAnona?
Trump zasad bilježi za sebe dosad rekordnu podršku među Latinoamerikancima i Afroamerikancima, pogotovo mlađim muškarcima, u čemu mu vjerojatno pomažu i podcasti. To je ciljana strategija njegove kampanje, ali prilično rizična jer je pitanje hoće li se ta potpora na kraju materijalizirati na dan izbora.
* Često se ponavlja da mu je bijela američka sirotinja donijela pobjedu na izborima 2016.
Pitanje je hoće li ponoviti uspjeh među nižeobrazovanim bijelcima kao 2016. godine. Podsjetimo, oni su ključni za pobjedu u Pennsylvaniji, Wisconsinu i Michiganu, a bez jedne od tih država ne pobjeđuje. Dakle, sve se svodi na to jesu li tzv. deplorables (hrv. jadnici, besprizornici), kako ih je svojedobno svisoka etiketirala Hilary Clinton, koji su joj usput presudili, sada dovoljno motivirani izaći na izbore u velikom broju. I je li im Trumpova umjerenija, manje antisistemska poruka dovoljan poticaj. Taj bi moment mogao biti ključan za ove izbore. Ako Trump ne izvuče upravo ove birače u ovim saveznim državama – pada.
* Podcasti, a posebno Trumpovo gostovanje kod Joea Rogana, imali su velik odjek. Kamala Harris slično pokušava gurajući se u računalnu igru Fortnite. Sve su to pokušaji dolaska do birača generacije Z. Kako tu prolaze?
Mlađi birači su u očima izbornih stožera neka vrsta skrivenog blaga, bazen neaktiviranih, skrivenih glasova. Ali oni, u pravilu, teško izlaze na birališta. Ono što pomaže jest činjenica da internet danas toliko prožima sve domene života i da nešto što zaživi na internetu može doći i do najudaljenijeg birača, prelijevajući se i na tradicionalne medije.
* Trump ipak djeluje medijski angažiraniji, posvuda je…
Trump vrlo agresivno izlazi na različite platforme, podcaste, intervjue u mainstream medijima, svoje tradicionalne javne skupove, što ostavlja dojam da, kakav god bio, birač zna tko je i što je kandidat koji izlazi pred njega. Harris se držala tradicionalnih medija, i to u manjem obimu, zato što, s jedne strane, ima manje medijsko-javnog iskustva od svojeg protukandidata, a s druge strane, njezin je stožer brzo uvidio da joj veći volumen nastupa nosi i veću reputacijsku štetu. Najnovija je vijest da ona u posljednjem trenutku čini nagli zaokret u odnosu na prije spomenuto i odradit će pet uzastopnih intervjua u ključnim saveznim državama zbog, pretpostavljam, interne procjene stožera da mora baciti kocku i igrati na sve ili ništa.
* Kako ocjenjujete Trumpovo gostovanje kod Rogana? Bilo je tu svega, Trump je podosta lutao, Rogan ga je blago pritiskao, ali oko nekih tema, kao što su borilački sportovi, bili su jako prijateljski nastrojeni?
Ako odradite trosatni nastup, a taj nastup trenutno probija 40 milijuna pregleda, to više nije ni podcast ni intervju ni medij. To je megafon, val koji ste zajahali i golemi top iz kojeg pucate. Dakle, to je tri sata materijala, koji se može rezati na manje viralne videoklipove kojima se, pak, uspješno, direktno ili indirektno, mogu bombardirati sve dobne skupine i do beskraja hraniti društvene mreže.
Na kraju, kad govorimo o društvenim mrežama, zanimljivo je uključenje najbogatijeg čovjeka svijeta, Elona Muska, u Trumpov stožer.
Nije iznenađenje. Bilo je pitanje vremena kada će Elon Musk odigrati svoje karte na Trumpa kao kandidata. Musk je ispao iz milosti većeg dijela elite Silicijske doline, kako stavovima tako i interesima. Većina njegovih kolega milijardera smatra ga nestabilnim desnim hipijem, a hiperprodukcija regulative demokrata na vlasti stvara mu poslovne i inovacijske probleme.
Može li Muskova platforma X donijeti neku prevagu? I, još važnije, je li Musk tu odigrao proračunati potez kalkulirajući na neke ustupke ako Trump pobijedi, jer ako se to ne dogoditi, može mu se obiti o glavu?
Ono što u ovom izbornom ciklusu primjećujem na X-u jest prisutnost znatno veće količine emocija (u odnosu na TikTok čiji je wow-efekt malo splasnuo, sporiji Instagram ili potrošeni Facebook) – kako humora tako i ljutnje – s obje strane. X možda nije direktno priveo nove glasače republikancima, ali je svakako zadao nezanemariv udarac glavnim progresivističkim medijskim platformama koje favoriziraju Harris – i to primarno u domeni kontrole narativa i obima informacije. Bezosova odluka da Washington Post ne podrži Harris u tom je smislu prvo javno priznanje nečega što već neko vrijeme buja ispod površine. Za razliku od 2016., raznih Breitbarta, Info Warsa i sličnih egzotičnih platformi, X je širi i mekši, a istodobno i dalje korisniji Trumpovoj nego kampanji Harris.